• 1
  • 2
  • 3
  • 4

PAPA test

Uzimanje citološkog razmaza po Papanicolaou je važan test probira sa svrhom ranog otkrivanja i praćenja premalignih i malignih promjena vrata maternice. Redovita godišnja PAPA kontrola smanjuje rizik umiranja od raka vrata maternice za 90%. Točnost PAPA testa je oko 75-80%, a ona se u slučaju abnormalnog PAPA nalaza povećava drugim metodama kao što su HPV genotipizacija, kolposkopija i biopsija.

PAPA test je test probira (screening test) čiji cilj je što ranije otkrivanje prekanceroznih i zloćudnih stanja vrata maternice. U tu svrhu uzima se obrisak rodničkog dijela vrata maternice, rodnice i kanala vrata maternice, napravi se citološki razmaz u kojem se pod mikroskopom traže znakovi upale, uzročnici infekcije, abnormalnosti stanica i zloćudne promjene. Postupak je u kliničku praksu uveo George Papanicolau 1953., pa se po njemu zove PAPA test.

Tko se i kada treba podrvgnuti PAPA testu

Test se preporuča ženama koje su seksualno aktivne ili su napunile 18 godina života jednom godišnje (radi lakše evidencije samoj ženi, preporuča se oko njenog rođendana), a po potrebi i češće. Smatra se da se redovitom godišnjom PAPA kontrolom smanjuje rizik umiranja od raka vrata maternice za 90%!
Najbolje vrijeme za uzimanje uzorka je sredina ciklusa tj. 10-20 dana nakon prvog dana zadnje menstruacije.

Važno: 2 dana prije odlaska ginekologu žena treba izbjegavati tuširanje rodnice ili umetanje vaginalnih lijekova, spermicidnih pjena, krema ili želea (osim po preporuci liječnika) budući da navedeni postupci mogu isprati ili sakriti promijenjene stanice.

Interpretacija nalaza PAPA testa

Nalaz može a) biti uredan, b) pokazivati upalne promjene i eventualno uzročnike upale, ali bez promijena u epitelnim stanicama, i c) biti abnormalan u smislu promijenjenih epitelnih stanica.

Abnormalan nalaz ne znači da žena nužno ima karcinom, kao ni da takvo stanje bezuvjetno prelazi u karcinom, premda neke od tako promijenjenih, tzv. displastičnih stanica imaju veću vjerovatnost da postanu zloćudne.

Displazija je stanje u kojem se epitelne stanice vrata maternice svojom veličinom i izgledom, te sazrijevanjem razlikuju od normalnih epitelnih stanica tog područja, ali još uvijek nisu karcinomske. Međutim, u sebi sadrže potencijal da to postanu (tzv. prekancerozno stanje). Displazije se nalaze u oko 2-5% žena, a rizik prijelaza u karcinom iznosi 10-15% odnosno 30-50% ako se radi o CIS. Naime, displastične stanice mogu biti više ili manje promijenjene, pa se tako razlikuju tri stupnja displazije:blaga, umjerena i teška. Često se kao sinonimi rabe i termin CIN (cervikalna intraepitelna neoplazija), pri čemu ovisno o debljini zahvaćenog epitela postoji CIN I (blaga displazija), CIN II (umjerena displazija) i CIN III (teška displazija odnosno CIS tj. carcinoma in situ). CIS, za razliku od invazivnog karcinoma, nije probio bazalnu membranu (koja razdvaja epitel od vezivnog tkiva s krvnim i limfnim žilama koje se nalazi ispod epitela), pa je još uvijek ograničen samo na epitel.

U nalazu PAPA testa moguće je naići i na termin SIL (skvamozna intraepitelna lezija), koji se također odnosi na displastične stanice vrata maternice, pri čemu SIL niskog stupnja (LGSIL od eng. low grade) odgovara CIN-u 1, a SIL visokog stupnja(HGSIL od eng. high grade) uključuje CIN II i CIN III.

Postoji i nalaz atipičnih skvamoznih, odnosno glandularnih (žljezdanih) stanica neodređenoga značenja (ASCUS odnosno AGCUS) u stanjima kada abnormalnosti ne ispunjavaju kriterije za CIN, SIL ili displaziju. Kod prosječno 5-10% pacijentica s ovakvim nalazom se nakon daljnjih pretraga otkriva SIL visokog stupnja ili, rijetko, invazivni karcinom.

Karcinom vrata maternice (cervikalni karcinom; invazivni cervikalni karcinom) nastaje kada tumorske stanice probiju bazalnu membranu i prošire se dublje u maternično tkivo ili u druga tkiva i organe.

Papanicolau klasifikacija je uvedena 1954. i godinama se koristila u interpretaciji nalaza.
Papa I - uredan nalaz
Papa II - netipične upalne promjene
Papa III - displazija: blaga, srednje teška ili teška
Papa IV - carcinoma in situ
Papa V - sumnja na invazivni karcinom.

U Hrvatskoj je 1991. zamijenjena klasifikacijom koja veću pažnju pridaje histološkim kriterijima u dijagnostici, te na temelju nje razlikujemo:

cin1Displazija lakog stupnja (CIN I, LGSIL): promjene slabo izražene i to u površinskim stanicama, čije su citoplazme uredne, jezgre blago povećane, nepravilnog oblika, jače obojane. Jezgra zauzima više od trećine površine stanice. Kod blage displazije može se, prema iskustvu, očekivati spontanu povlačenje u oko 50-80% slučajeva unutar 1 godine, čak i uz pozitivan nalaz visokorizičnog HPV.

cin2Displazija srednje teškoga stupnja (CIN II, HGSIL): promjene površinskih i dubokih stanica do 2/3 debljine epitela, pri čemu je sloj bazalnih stanica jasno proširen s većim brojem mitoza (umnožavanje stanica), kao i većim brojem stanica s netipičnim jezgrama, odnosno netipičnog izgleda. Jezgra zauzima polovinu površine stanice.

cin3Displazija teškoga stupnja (CIN III,CIS, HGSIL): više od 2/3 debljine epitela je zahvaćeno displastičnim promjenama, promijenjene jezgre nalaze se u svim slojevima stanica. Kod karcinoma 'in situ' (CIS) znakovi normalne građe epitela i sazrijevanja stanica u potpunosti nedostaju.

Izvor: HZJZ

 Testovi (lista se redovno dopunjuje)

Anketa

Najbolji biokemijski analizator je: